Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica kod Brinja u Lici. U Zagrebu je studirao tri fakulteta, živio u Bordeauxu i Parizu, gdje se uzdržavao sviranjem harmonike, izvodio performanse i izlagao konceptualne radove. Još kao tinejdžer objavljivao je karikature i crteže u brojnim novinama u bivšoj Jugoslaviji, a nagrađen je i s nekoliko nagrada za karikaturu.

Objavio je niz uspješnih romana i zbirki priča, od kojih su 'Kino Lika' i 'Sjajno mjesto za nesreću', oba u režiji Dalibora Matanića, preneseni na filmsko platno i kazališne daske. S romanom 'Sjećanje šume' 2017. ušao je među finaliste tportalove nagrade, no za pobjedu je morao čekati još tri godine, do 2020., kad je osvojio nagradu s romanom 'Proslava', čija ekranizacija uskoro stiže i na filmsko platno. Četiri godine kasnije - eto ga u finalu i treći put.

Ako Karakaša pitate da se ukratko predstavi, poslužit će se Kafkinim citatom: 'Pišem da bih bio ja.' Naziva sebe i rekorderom u književnim finalima u Hrvatskoj, a konkurenciju nije pročitao, no za to će biti prilike.

Ipak, najradije govori o rodnoj Lici. 'Nema razloga da bježim od Like, to je kao da bježim od sebe. Tolstoj kaže - ako dobro pišeš o svom selu, kao da si opisao cijeli svijet.'

Lika je u određenoj mjeri i tema romana 'Potop', s kojim je treći put ušao u finale tportalove nagrade, a opisuje ga kao 'knjigu o mladosti' te ističe važnost jezika u tom romanu: 'Dinamika i kompozicija stalno su u igri jezika. Formirala me Lika, ali i brojni pisci, poput Kafke, koji piše kao da je priključen na svoje snove. To je književnost koju ja volim', kaže.

Cijeli razgovor pogledajte u videu u nastavku, a više o ostalim finalistima pronađite ovdje. Sve ostale informacije o nagradi doznajte na podstranici tportalove književne nagrade.