'Što je ovo? Ništa ne razumijem. Nisam tako odgojena…' – razočarano i bijesno je govorila Nika tjedan dana nakon parlamentarnih izbora kad je već bilo jasno da će političari iz Domovinskog pokreta prekršiti baš sve što su o predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću i Hrvatskoj demokratskoj zajednici govorili prije izborne srijede. Političko pamćenje građana u Hrvatskoj je izrazito kratkog trajanja. Neugodnu stvar uz pomoć medija zamijeniš novim 'šokantnim' događajem kojeg slijedi još jedan i nitko se više ne sjeća da si o onima s kojima trenutno surađuješ i dijeliš vlast govorio kao o veleizdajnicima i osobama koje slave pad Vukovara, a oni o tebi kao o zlim i kvarnim ljudima. U politici ne vrijede normalna pravila ponašanja. Nika je na svojim prvim izborima glasala za Most jer su 'mi bliže kršćanske vrijednosne pozicije i zato jer želim promjenu vlasti'. Povjerovala je da političari misle ono što govore i razočarala se. Toliko da je tjedan dana kasnije poručila: 'Nema šanse da više ikada odem na izbore. Nema šanse.'

Izlaznost od 21.35% na izborima za Europski parlament koji su se održali niti dva mjeseca kasnije dokazali su da je mnoge parlamentarni postizborni tango odbio od toga da ispune svoju građansku dužnost. Uvjerljivo najniža izlaznost u EU otvara važna pitanja koja naša politika nerado adresira. Prije svega to se odnosi na pitanje legitimiteta izabranih i reprezentativnosti volje hrvatskih građana u Europskom parlamentu. Brojke su neumoljive – HDZ-u je svoj glas dalo 7,38%, a SDP-u 5,54% birača.

Stvari izgledaju još lošije za one koji su dobili pojednog europarlamentarca. Tako je povjerenje stranci Možemo dalo 1,26%, a Domovinskom pokretu 1,88% osoba s pravom glasa. Koga ti ljudi predstavljaju i u čije ime govore? Mizerni su to brojevi za izjave o nevjerojatnim pobjedama, žilavim strankama, brani od ekstremne desnice i spasu konzervativnih vrijednosti. Većina je ljudi svojim neizlaskom poručila da se ne slažu s djelovanjem svih političkih stranaka. Osnovni razlog za to jest, kao što je Nika naznačila, trenutni nedostatak integriteta i vrijednosti u našoj politici.

U svom govoru nakon što je osvojio mjesto u Europskom parlamentu, Stephen Bartulica je proglasio veličanstvenu pobjedu i zahvalio se svima 'u duhu zahvalnosti, prije svega dragom Bogu kojem dugujem sve'. Nastavlja: 'Govorit ću u ime hrvatske djece koja su ugrožena, hrvatske obitelji koja je ugrožena, neću se ispričavati za svoj stav da obitelj - majka, otac i djeca - moraju biti centar politike. Moramo njima služiti i tako će biti'. U vrijednosnoj matrici konzervativnih katoličkih političara čisti računi, transparentnost, poštivanje zakona i plaćanje poreza trebali bi biti osnova domoljublja i bogoljublja. Skromno, ponizno, solidarno i empatično, baš kako je poručio eurozastupnik Bartulica: 'Ja ću biti glas običnih ljudi'.

Snažne su to riječi za čovjeka koji nije jasno dokazao izvor stjecanja imovine tražeći izgovore na različitim stranama. Tri minute nakon obećanja da će biti naš glas, čovjekoljubni Bartulica sjeo je u crveni Ferrari okružen prijateljima koji se nalaze s one strane zakona. Sve što je govorio, odmah je demantirao i postao još jedan dokaz licemjerja politike. Običnim ljudima jasan znak da je njihov glas tek zalog boljeg odreska i skuplje boce vina u Bruxelles, nekretnine na moru ili novih felgi na mafijaškom automobilu.

'Laž i krađa. To su njihove vrijednosti', komentirala je Nika bijesnu vožnju te nedjeljne večeri. Entuzijazam izlaska na izbore zamijenila je gorčina. 'Prevaranti – napiši da im to poručuje mlada, desno orijentirana vjernica. E da – i k tome još obična!'.