Tea Tulić rođena je u Rijeci 1978. Prozu je objavljivala u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima. Godine 2011. osvojila je nagradu Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina – proznu knjigu 'Kosa posvuda', a isto djelo ušlo je i u finale britanske nagrade Warwick. U konkurenciji tportalove nagrade bila je 2018. s knjigom poetske proze 'Maksimum jata', a ovo joj je prvi plasman u finale.

Na poslovično pitanje tko je Tea Tulić dat će zanimljiv odgovor. 'Žena koja svoju prvu kavu pije sama. Promatračica ptica i ljudi. Volim rješavati sudoku. Ne plašim se visine, ali se plašim tunela', rekla je među ostalim.

O jednoj od tema svog aktualnog romana 'Strvinari starog svijeta' - odlasku bliskih i za što se nakon toga uhvatiti - kaže da se treba uhvatiti sebi bliskih ljudi. 'Mrtve treba otpustiti. Paradoksalno, to otpuštanje donosi nam mogućnost da se uhvatimo za ljubav koju osjećamo za njih. Tugu treba prigrliti, a kad se iščistimo, osjećamo zahvalnost za vlastiti život', kaže.

Tulić često govori i o strahu od toga da Rijeka postane klasična turistička destinacija. Iako misli da se to još uvijek nije u potpunosti dogodilo, upozorava da u takvoj situaciji grad postaje kulisa za turiste, destinacija koja prestaje biti grad svojim građanima. 'Ako se trebamo turistički razvijati, Rijeka treba krenuti u smjeru kulturnog turizma, ali uz jaču brigu za kulturu', smatra.

O konkurenciji u finalu, iako je pročitala samo roman Kristiana Novaka, kaže: 'Sviđa mi se poetičnost kakvu nalazim u romanima ostalih finalista, no kod Novaka, majstora forme romana, cijenim klasičnije pripovijedanje i čvrstu priču.'

Cijeli razgovor pogledajte u videu u nastavku, a više o ostalim finalistima pronađite ovdje. Sve ostale informacije o nagradi doznajte na podstranici tportalove književne nagrade.